Metabolizam – lanac hemijskih reakcija u ljudskom telu, usled kojih se transformišu i raspršuju elementi neophodni za normalno funkcionisanje tela. Promene u metabolizmu se javljaju na molekularnom i ćelijskom nivou i dovode do razvoja različitih bolesti.

Sve bolesti povezane sa metabolizmom tela uslovno su podeljene u četiri grupe:

  1. oštećeni protein,
  2. ugljenih hidrata i
  3. patologije u vezi sa metabolizmom masti,
  4. kao i bolesti uzrokovane poremećajem mineralnog metabolizma.

Najčešći uzroci bolesti su:

  • nasleđe,
  • fizička neaktivnost,
  • intoksikacija,
  • nervni poremećaji,
  • stres,
  • pothranjenost,
  • prečesti obroci,
  • uzimanje određenih lekova

Metabolički sindrom je polietiološka metabolička bolest. Glavni simptomi bolesti su: poremećeni metabolizam lipida, ugljenih hidrata i purina, smanjena osetljivost ćelija na insulin, abdominalna gojaznost (u abdomenu) i visok krvni pritisak. Sveobuhvatnim i odgovarajućim lečenjem sprečavaju se komplikacije bolesti kao što su dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, moždani udar, apneja, policistični jajnici kod žena, nizak nivo testosterona, erektilna disfunkcija kod muškaraca.

 

Svrha predloženih tretmana

  • obnavljanje metaboličkih procesa ćelija,
  • normalizacija organa za varenje,
  • asimilacija hrane,
  • pravilnu distribuciju hranljivih materija, ili
  • smanjenje i otklanjanje neželjenih efekata.

Gojaznost

Gojaznost i prekomerna težina su posledica viška telesne masti. Indeks telesne mase (BMI) je jednostavan odnos težine i visine koji se koristi za dijagnozu gojaznosti i prekomerne težine kod odraslih. Indeks BMI se izračunava tako što se težina podeli kvadratom visine (kg/m2). Prema SZO, odrasli se mogu smatrati gojaznim ako je njihov BMI jednak ili veći od 25. Gojaznost se smatra ako je indeks jednak ili veći od 30. Glavni razlog za njihov razvoj je energetska neravnoteža, u kojoj kalorijski sadržaj u ishrani premašuje energetske potrebe tela. Opasnost je da mogu izazvati srčana i moždani udar, dijabetes, mišićno-skeletne poremećaje (degenerativne bolesti zglobova), neke onkološke bolesti (endometrijuma, dojke, jajnika-prostate, jetre, žučne kese, bubrega i debelog creva).

Svrha predloženih tretmana

  • smanjenje težine,
  • obnavljanje metabolizma, prvenstveno metabolizma masti,
  • asimilacija hrane i
  • pravilnu distribuciju hranljivih materija,
  • jačanje mišićnog i koštanog tkiva.

Dijabetes

Hronična bolest koja se javlja kada pankreas ne proizvodi dovoljno insulina ili kada telo ne može efikasno da koristi insulin koji proizvodi. To dovodi do povećanja šećera u krvi (hiperglikemije). Dijabetes tipa 1 (dijabetes zavisan od insulina ili dijabetes u detinjstvu) karakteriše nedostatak proizvodnje insulina. Dijabetes tipa 2 (dijabetes koji nije zavisan od insulina ili dijabetes kod odraslih) je uzrokovan neefikasnom upotrebom insulina u telu. Visok nivo šećera u krvi i drugim biološkim tečnostima povećava osmotski pritisak – povećava se gubitak vode i soli (diureza), dehidracija (dehidracija), razvija se nedostatak kalcijuma, kalijuma, natrijuma i drugih elemenata u tragovima. Pojavljuje se žeđ, prekomerno mokrenje, umor, slabost mišića, svrab kože, sporo zarastanje rana. Bolest se može pogoršati komplikacijama kao što su tromboza, arterioskleroza, bol u zglobovima, katarakta, otkazivanje bubrega i mentalne promene.

Svrha predloženih tretmana

  • obnavljanje metaboličkih procesa unutar ćelija,
  • normalizacija organa za varenje,
  • pravilnu distribuciju varenja i hranljivih materija,
  • smanjenje insulinske osetljivosti ćelija,
  • smanjenje i otklanjanje neželjenih efekata.

Dijeta igra važnu ulogu u upravljanju dijabetesom. Izbegavanje slatkiša i hrane bogate ugljenim hidratima normalizuje nivo glukoze u krvi. Produžena remisija (odsustvo simptoma) može se postići uz pomoć gubitka težine.

Dislipidemija, hiperholesterolemija, hipertrigliceridemija i mešana dislipidemija

Povećani nivoi lipida i lipoproteina u krvnoj plazmi. Ova bolest nije nezavisna bolest, ali zahteva obavezno lečenje, jer može dovesti do razvoja ozbiljnih patologija, kao što su koronarna bolest srca, moždani udar, infarkt miokarda, obliterans arterioskleroze, pankreatitis, holelitijaza itd. Prema SZO, ukupni holesterol od 5,0 mmol/L nalazi se kod 40% svetske populacije. Smatra se da predstavlja jednu trećinu svih slučajeva ishemije miokarda i oko 4,5% smrtnih slučajeva.

Lečenje dislipidemije zasniva se na promeni načina života i ishrane, osim toga, u medicini se propisuju lekovi statinskog tipa, čiji je neželjeni efekat smanjenje dobrog i lošeg holesterola.

Svrha predloženih tretmana

  • Smanjenje količine lošeg holesterola u krvi,
  • aktivacija metabolizma,
  • eliminisanje stagnacije žuči u žučnom kanalu, što promoviše uklanjanje viška holesterola.

Hiperurikemija (giht)

Hiperurikemija je patološko stanje koje karakteriše povećanje nivoa mokraćne kiseline u urinu: više od 7 mg/dl kod muškaraca i ne više od 6 mg/dl kod žena. Purini su supstance koje su potrebne telu za sintezu nukleinskih kiselina. Jedinjenja purina obično dolaze iz hrane, a telo samo proizvodi male količine supstance. Kao rezultat njihovog raspadanja, u krvnoj plazmi se pojavljuje mala količina mokraćne kiseline. Obično ih izlučuju bubrezi u istoj količini kao i ona koja je ušla u krv. U suprotnom, količina mokraćne kiseline u krvi se povećava (uzrokovana poremećenom funkcijom bubrega). Mora se razlikovati genetski uslovljena hiperurikemija, čiji se razvoj može pretpostaviti usled konzumiranja značajnog dela namirnica bogatih purinima – masnog mesa, ribe, dimljenog mesa, jakog čaja i kafe, alkoholnih pića i sekundarnih oblik koji se razvija na pozadini osnovne bolesti. Opasnost od razvoja bolesti je u tome što se simptomi ne pojavljuju uvek. Bolest se dijagnostikuje samo u hroničnoj ili akutnoj fazi (gihtni artritis ili otkazivanje bubrega).

Svrha predloženih tretmana

  • U slučaju gihta, lečenje obuhvata opsežne procedure koje imaju za cilj čišćenje organizma, otklanjanje bolova i vraćanje ishrane tkiva.
  • U slučaju zatajenja bubrega, čišćenje i uzimanje biljnih preparata za poboljšanje stanja bubrega i životne energije Ki (TCM).

Naš način postizanja rezultata:

  • dubinsko čišćenje tela
  • pravilna ishrana
  • biljne terapije
  • fizička aktivnost

Preporučeni programi

“Kompleks Panchakarma”; Program lečenja Panchakarma (ako postoji određena težina bolesti i srodni problemi mišićno-skeletnog i kardiovaskularnog sistema).

Metabolizam – lanac hemijskih reakcija u ljudskom telu, usled kojih se transformišu i raspršuju elementi neophodni za normalno funkcionisanje tela. Promene u metabolizmu se javljaju na molekularnom i ćelijskom nivou i dovode do razvoja različitih bolesti.

Sve bolesti povezane sa metabolizmom tela uslovno su podeljene u četiri grupe:

  1. oštećeni protein,
  2. ugljenih hidrata i
  3. patologije u vezi sa metabolizmom masti,
  4. kao i bolesti uzrokovane poremećajem mineralnog metabolizma.

Najčešći uzroci bolesti su:

  • nasleđe,
  • fizička neaktivnost,
  • intoksikacija,
  • nervni poremećaji,
  • stres,
  • pothranjenost,
  • prečesti obroci,
  • uzimanje određenih lekova

Metabolički sindrom je polietiološka metabolička bolest. Glavni simptomi bolesti su: poremećeni metabolizam lipida, ugljenih hidrata i purina, smanjena osetljivost ćelija na insulin, abdominalna gojaznost (u abdomenu) i visok krvni pritisak. Sveobuhvatnim i odgovarajućim lečenjem sprečavaju se komplikacije bolesti kao što su dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, moždani udar, apneja, policistični jajnici kod žena, nizak nivo testosterona, erektilna disfunkcija kod muškaraca.

 

Svrha predloženih tretmana

  • obnavljanje metaboličkih procesa ćelija,
  • normalizacija organa za varenje,
  • asimilacija hrane,
  • pravilnu distribuciju hranljivih materija, ili
  • smanjenje i otklanjanje neželjenih efekata.

Gojaznost

Gojaznost i prekomerna težina su posledica viška telesne masti. Indeks telesne mase (BMI) je jednostavan odnos težine i visine koji se koristi za dijagnozu gojaznosti i prekomerne težine kod odraslih. Indeks BMI se izračunava tako što se težina podeli kvadratom visine (kg/m2). Prema SZO, odrasli se mogu smatrati gojaznim ako je njihov BMI jednak ili veći od 25. Gojaznost se smatra ako je indeks jednak ili veći od 30. Glavni razlog za njihov razvoj je energetska neravnoteža, u kojoj kalorijski sadržaj u ishrani premašuje energetske potrebe tela. Opasnost je da mogu izazvati srčana i moždani udar, dijabetes, mišićno-skeletne poremećaje (degenerativne bolesti zglobova), neke onkološke bolesti (endometrijuma, dojke, jajnika-prostate, jetre, žučne kese, bubrega i debelog creva).

Svrha predloženih tretmana

  • smanjenje težine,
  • obnavljanje metabolizma, prvenstveno metabolizma masti,
  • asimilacija hrane i
  • pravilnu distribuciju hranljivih materija,
  • jačanje mišićnog i koštanog tkiva.

Dijabetes

Hronična bolest koja se javlja kada pankreas ne proizvodi dovoljno insulina ili kada telo ne može efikasno da koristi insulin koji proizvodi. To dovodi do povećanja šećera u krvi (hiperglikemije). Dijabetes tipa 1 (dijabetes zavisan od insulina ili dijabetes u detinjstvu) karakteriše nedostatak proizvodnje insulina. Dijabetes tipa 2 (dijabetes koji nije zavisan od insulina ili dijabetes kod odraslih) je uzrokovan neefikasnom upotrebom insulina u telu. Visok nivo šećera u krvi i drugim biološkim tečnostima povećava osmotski pritisak – povećava se gubitak vode i soli (diureza), dehidracija (dehidracija), razvija se nedostatak kalcijuma, kalijuma, natrijuma i drugih elemenata u tragovima. Pojavljuje se žeđ, prekomerno mokrenje, umor, slabost mišića, svrab kože, sporo zarastanje rana. Bolest se može pogoršati komplikacijama kao što su tromboza, arterioskleroza, bol u zglobovima, katarakta, otkazivanje bubrega i mentalne promene.

Svrha predloženih tretmana

  • obnavljanje metaboličkih procesa unutar ćelija,
  • normalizacija organa za varenje,
  • pravilnu distribuciju varenja i hranljivih materija,
  • smanjenje insulinske osetljivosti ćelija,
  • smanjenje i otklanjanje neželjenih efekata.

Dijeta igra važnu ulogu u upravljanju dijabetesom. Izbegavanje slatkiša i hrane bogate ugljenim hidratima normalizuje nivo glukoze u krvi. Produžena remisija (odsustvo simptoma) može se postići uz pomoć gubitka težine.

Dislipidemija, hiperholesterolemija, hipertrigliceridemija i mešana dislipidemija

Povećani nivoi lipida i lipoproteina u krvnoj plazmi. Ova bolest nije nezavisna bolest, ali zahteva obavezno lečenje, jer može dovesti do razvoja ozbiljnih patologija, kao što su koronarna bolest srca, moždani udar, infarkt miokarda, obliterans arterioskleroze, pankreatitis, holelitijaza itd. Prema SZO, ukupni holesterol od 5,0 mmol/L nalazi se kod 40% svetske populacije. Smatra se da predstavlja jednu trećinu svih slučajeva ishemije miokarda i oko 4,5% smrtnih slučajeva.

Lečenje dislipidemije zasniva se na promeni načina života i ishrane, osim toga, u medicini se propisuju lekovi statinskog tipa, čiji je neželjeni efekat smanjenje dobrog i lošeg holesterola.

Svrha predloženih tretmana

  • Smanjenje količine lošeg holesterola u krvi,
  • aktivacija metabolizma,
  • eliminisanje stagnacije žuči u žučnom kanalu, što promoviše uklanjanje viška holesterola.

Hiperurikemija (giht)

Hiperurikemija je patološko stanje koje karakteriše povećanje nivoa mokraćne kiseline u urinu: više od 7 mg/dl kod muškaraca i ne više od 6 mg/dl kod žena. Purini su supstance koje su potrebne telu za sintezu nukleinskih kiselina. Jedinjenja purina obično dolaze iz hrane, a telo samo proizvodi male količine supstance. Kao rezultat njihovog raspadanja, u krvnoj plazmi se pojavljuje mala količina mokraćne kiseline. Obično ih izlučuju bubrezi u istoj količini kao i ona koja je ušla u krv. U suprotnom, količina mokraćne kiseline u krvi se povećava (uzrokovana poremećenom funkcijom bubrega). Mora se razlikovati genetski uslovljena hiperurikemija, čiji se razvoj može pretpostaviti usled konzumiranja značajnog dela namirnica bogatih purinima – masnog mesa, ribe, dimljenog mesa, jakog čaja i kafe, alkoholnih pića i sekundarnih oblik koji se razvija na pozadini osnovne bolesti. Opasnost od razvoja bolesti je u tome što se simptomi ne pojavljuju uvek. Bolest se dijagnostikuje samo u hroničnoj ili akutnoj fazi (gihtni artritis ili otkazivanje bubrega).

Svrha predloženih tretmana

  • U slučaju gihta, lečenje obuhvata opsežne procedure koje imaju za cilj čišćenje organizma, otklanjanje bolova i vraćanje ishrane tkiva.
  • U slučaju zatajenja bubrega, čišćenje i uzimanje biljnih preparata za poboljšanje stanja bubrega i životne energije Ki (TCM).

Naš način postizanja rezultata:

  • dubinsko čišćenje tela
  • pravilna ishrana
  • biljne terapije
  • fizička aktivnost

Preporučeni programi

“Kompleks Panchakarma”; Program lečenja Panchakarma (ako postoji određena težina bolesti i srodni problemi mišićno-skeletnog i kardiovaskularnog sistema).